Jarkomodra vodena površina probija se kroz visoke planine duboko u samo središte Norveške. Čak i okorjeli putnici ostaju bez riječi, kao začarani, kad njihovi veliki brodovi za kružna putovanja uplove u Sognefjord i odjednom izgledaju maleni poput dječjih igračaka. Planine se ovdje uzdižu gotovo okomito iznad površine vode – to su ravni zidovi od čvrste granitne stijene, na nekim mjestima visoki oko 900 metara. Tanke trake vode koja se u slapovima spušta preko njih nastale su otapanjem leda na većim visinama. Za nešto manje stme padine grčevito se drže stabla borova, gdje god njihovo korijenje može naći uporište u pukotinama u stijeni i nanosima naplavnog materijala.
Jarkomodra vodena površina probija se kroz visoke planine duboko u samo središte Norveške. Čak i okorjeli putnici ostaju bez riječi, kao začarani, kad njihovi veliki brodovi za kružna putovanja uplove u Sognefjord i odjednom izgledaju maleni poput dječjih igračaka. Planine se ovdje uzdižu gotovo okomito iznad površine vode – to su ravni zidovi od čvrste granitne stijene, na nekim mjestima visoki oko 900 metara. Tanke trake vode koja se u slapovima spušta preko njih nastale su otapanjem leda na većim visinama. Za nešto manje stme padine grčevito se drže stabla borova, gdje god njihovo korijenje može naći uporište u pukotinama u stijeni i nanosima naplavnog materijala.
Ledenjačke vode pomažu da Sognefjord čak i ljeti održi osvježavajuću temperaturu. Norveška se nalazi na istoj geografskoj širini kao i Aljaska i istočni Sibir, a fjord je samo 800 km udaljen od arktičkoga kruga. Ali Sjevernoatlantska struja, ogranak Golfske struje, donosi do obale toplinu iz područja Kariba, pa je ovdašnja klima toliko umjerena da se oko Leikangera mogu uzgajati jabuke. Gradići poput Sogndala i Laerdalsøyrija sagrađeni su u malobrojnim ravnim područjima uz rub vode, ostacima nekadašnjih delta rijeka koje su se ulijevale u dolinu. Aurland je prerastao u industrijsko središte. U njemu se nalazi velika hidrocentrala i tvornica aluminija. Ipak, u ovom području nije lako živjeti. Za sunčanih dana strmi zidovi doline bacaju duge sjene tijekom većeg dijela dana. A kad je vrijeme oblačno, magla koja dolazi s mora sa sobom donosi hladnoću. Morska izmaglica i lagana kiša pašnjake pretvara u kaljužu kroz koju se probijaju sablasni obrisi neutješnih ovaca, koza i goveda.
Zbog krševitog reljefa putovati po ovom području oduvijek je bilo teško, a prije nego što su u prošlome stoljeću sagrađene moderne prometnice, glavna prijevozna sredstva bili su čamci. U takvim uvjetima razvio se vikinški duh, a za stanovnike ovih dolina i danas se govori da su neovisna duha. U današnje vrijeme poljoprivrednici i stanovnici ovdašnjih gradića mogu svoj dohodak popuniti ugošćivanjem tisuća posjetitelja koji ljeti dolaze uživati u veličanstvenosti krajolika okrunjena planinskim ljepotama nacionalnoga parka Jotunheimen, u kojem se slap Vettis obrušava s visine od 275 m u Ardalsfjord, najistočniji ogranak Sognefjorda.U Sognefjordu su se nekoć skrivali vikinški brodovi. Vikinški pljačkaši iz Norveške, Danske i Švedske terorizirali su obale Europe u razdoblju od 9. do 11. stoljeća. Vikinzi nisu nosili kacige s rogovima, kao što se obično vjeruje. Njihove kacige izgledale su slično ovoj koja je prikazana na gornjoj slici, no obično nisu bile toliko ukrašene. Ovo je vendelska kaciga iz 7. stoljeća koja se čuva u Stockholmu, u Državnom povijesnom muzeju Švedske.