U sklopu turističkog sajma Vestnorden na kojem se predstavljaju zemlje Island, Grenland i Farski otoci, provela sam 6 dana na Farskim otocima. S obzirom da je bio kraj 9. mjeseca, nisam imala velikih očekivanja što se tiče vremenskih prilika, međutim sletjeli smo na predivan dan sa 24 celzijevaca u zraku u predivnu zelenu bajku! 

Ova malena zemlja dio je Danskog kraljevstva, iako samoupravu ima već od 1948.g. Nisu članica Europske unije te je sva trgovina uređena posebnim ugovorima. Odabrali su ne ući u EU iz razloga što 95 % njihove trgovine i ekonomije ovisi o izlovu ribe, a ulaskom u EU bila bi im određena kvota izlova te drugim državama dozvoljen izlov ribe u njihovim vodama. Na ovaj način, oni sami donose sve odluke vezano za izlov, obradu i izvoz ribe. 

Naziv zemlje Føroyar u doslovnom prijevodu znači Otoci ovaca što ne čudi jer je broj ovaca na otocima veći od broja stanovnika. Stanovnika ukupno ima oko 50 000 dok je ovaca 70 000, na proljeće se taj broj poveća i na 100 000. Unatoč tolikom broju ovaca, glavna prehrambena namirnica je – riba! Losos iz uzgoja sa Farskih otoka vjerojatno je najfinija riba koju možete probati! Potvrđujem iz osobnog iskustva. Ovčetina uglavnom služi za izvoz i to sušena ili fermentirana, dok je ona koja se servira u restoranima uglavnom iz uvoza sa Islanda ili N. Zelanda. Radi posebne zakonske regulacije, u restoranima se ne smije servirati ovčetina koja nije obrađena u posebnim klaonicama. U priči sa nekoliko farmera saznala sam da iako neki imaju i do 200-tinjak ovaca, uzgoj im nije baš isplativ već se svodi više-manje na tradiciju, prijenos znanja sa koljena na koljeno te za vlastite potrebe. 

Kontroverza koja svake godine sve više pogađa Farske otoke odnosi se na njihov izlov pilot kitova. Tradicija koja je proizašla iz čiste potrebe za preživljavanjem svake godine zgrozi svijet iznova kada se na Internetu pojave fotografije od krvi crvenog mora na plažama gdje se kitove izlovljava. Lokalci su ogorčeni na pritisak koji im svijet zbog toga stvara jer smatraju da izlov kitova nije ništa drugačiji od klanja krava i ostalih životinja koje služe za ljudsku konzumaciju, samo što se ovo drugo događa u zatvorenim prostorijama, daleko od ljudskih pogleda pa se tome ne pridaje toliki značaj.
Sama tradicija i procedura izlova kitova socijalni je događaj. Naime, kada netko ugleda kitove, javlja se svima zainteresiranima, te se sav izlov dijeli na jednake dijelove svim sudionicima. Oni koji su možda stariji i tjelesno slabiji te ne mogu sudjelovati u samom postupku izlova nisu izostavljeni već ih se ohrabruje da dođu na podjelu te će dobiti svoj jednaki dio. Zajednišvo je ovdje od velike važnosti. S obzirom na maleni broj stanovnika, udaljenosti među otocima, izoliranost od ostatka svijeta te nepredvidive vremenske prilike, ljudi ovise jedni o drugima te se u svemu drže zajedno. 

Farski otoci skupina je od 18 otoka međusobno povezanih podmorskim tunelima. Nekoliko je već postojećih a u izgradnji su trenutno još 2. U zadnjih nekoliko godina došlo je do povećanog interesa za ovu malenu zemlju usred Atlantskog oceana, između Norveške i Islanda, zbog kako oni kažu, nekoliko zanimljivih fotografija na Instagramu koje su obišle svijet i sada svi želi vidjeti ta čudesna mjesta! Za prekrasni vodopad Mulafossur lokalni kažu: ‘Nismo znali da je taj vodopad nešto specijalno dok ga nismo vidjeli na Internetu!’ A zaista je poseban kao još niz drugih mjesta koja se mogu opisati jedino slikom.

Glavni grad Tórshavn maleni je gradić sa nekih 20.000 stanovnika na otoku Streymoy. Stari dio grada zadržao je izvorni šarm sa svojim popločanim uličicama i crvenim drvenim kućama sa krovovima od trave. Ovdje je i sjedište vlade Farskih otoka koja svoju poziciju ima na malom poluotoku Tinganes koji luku dijeli na dva djela. Tinganes je kao mjesto parlamentarnih okupljanja utemeljeno već 825.g. u vikinško doba. Jedan je od 3 najstarija parlamenata na svijetu (ostala dva su Isle of Man (V.Britanija) i Thingvellir na Islandu). Službeni jezik je Farski koji potječe od staronordijskog i sličan je islandskom i staronorveškom, no Farski otoci su dvojezična zemlja. U osnovnoj školi djeca uče danski tako da svi stanovnici osim farskog, tečno pričaju još i danski jezik. Školovanje se nakon osnovne škole uglavnom nastavlja u Danskoj.

Jedan od nezaboravnih i neprocijenjivih dijelova ovog putovanja bila je mogućnost posjete ponuđača usluge tzv. Heimablidní što bi značilo ‘ugošćavanje u domu’ gdje lokalno stanovništvo nudi uslugu obroka ili kave u vlastitom domu. Ovo je odličan način da se upozna kultura i način života domicilnog stanovništva kroz iskustvo lokalne hrane, lokalnih priča i općenito kontakta koje inače ne biste iskusili.

Prirodne ljepote najčešći su razlog posjeta Farskim otocima kao i promatranje ptica. Najzanimljiviji su puffini, šarene ptice nalik malenim pingvinima, koje ljetuju na stijenama Farskih otoka. Njih nisam vidjela jer odlaze u toplije krajeve već sredinom kolovoza. Nekada je puffine bilo dozvoljeno hvatati u svrhu prehrane, danas je to zabranjeno.
Zbog oštre klime, raslinja ovdje gotovo da niti nema, no trava je mekana i zelena poput tepiha! Održavaju ju ovce koje diljem otoka slobodno pasu cijelo ljeto. Hiking na ovim visoravnima (najviši vrh nalazi se na svega 880 m) sa prekrasnim vidicima dokle pogled seže te najkvalitetniji zrak koji ste ikada udahnuli dovoljan je razlog svim ljubiteljima prirode da posjete ovaj dio svijeta.