Odrastajući, daleko najveći celebrity većinu djetinjstva bio mi je Djed Mraz! Taj mistični djedica koji razveseljava poklonima, dijeli slatkiše po tramvajima, pije Coca-Colu – moj omiljeni napitak!, i saonice mu vuku ti neki neobični jeleni od kojih jedan ima crveni nos koji blinka! Kasnije – ok, to su mama i tata s poklonima, Cola je nezdrava, sobovi ne lete, ali Djedica i dalje postoji tamo negdje na Sjevernom polu, ima svoju ekipu patuljaka koji izrađuju poklone, netko je spomenuo i Baku Mraz?

Sa xx godina razumiješ da je to sve marketinški trik, ali magija još uvijek traje tu negdje duboko i želiš otići napokon u taj Rovaniemi, vidjeti Djedicu, djeci pokazati da on stvaaarno postoji i doživjeti – makar sa niz godina zakašnjenja – taj fenomen praaavog Djeda Mraza u Rovaniemiu!

Rovaniemi je moderni grad na rijeci Ounasjoki sa nekih 60.000 stanovnika u srcu Laponije a njegov najpopularniji stanovnik, Djed Mraz, razlog je što Rovaniemi godišnje posjeti i do pola milijuna posjetitelja. Osim Sela Djeda Mraza, koje je prava zimska bajka u malom, ovdje se može doživjeti sve zimske radosti na snijegu koje možete zamisliti! Niz agencija pruža usluge organizacije i prijevoza na aktivnosti kao što su sanjkanje, hodanje po snijegu na krpljama, vožnja saonicama sa huskijima i sobovima, pecanje na zaleđenom jezeru, skijanje… S obzirom da je Rovaniemi na samoj crti Arktičkog kruga – 66°32’35” – vrlo je uobičajena pojava Polarne Svjetlosti u zimsko doba što pridonosi čaroliji ovog kraja.

Laponija je sjeverna regija u Finskoj te dom Laponaca ili Sámija kako oni sebe nazivaju, koji su posljednji autohtoni narod Europe. Mnogo njih i dalje održava tradiciju uzgoja sobova zbog koje često imaju nomadski način života gdje prate svoja krda sobova tijekom godine. Posjetitelji se imaju priliku susresti sa Sámijima, kušati njihovu hranu koja se često bazira na sobovom mesu, čuti priče iz njihovog života te pjesmu tzv. yoik, popračenu bubnjevima od sobovske kože. Doživljaj je potpun kada se to odvija u laponskom šatoru uz vatru u sredini prostorije. Vožnja saonicama koje vuku sobovi zaokružuje ovaj čarobni zimski doživljaj.

Sa nestrpljenjem stižemo u Selo Djeda Mraza Santa Express autobusom. Izdaleka se već naziru visoki tornjevi drvenih kučica, čuje se muzika za ugođaj a osvjetljenje u selu čini kao da stvarno ulazimo u neku bajku! Vilenjaci širokog osmjeha nas dočekuju pred ulazom u Djedičin ured i upućuju nas kroz dugačke hodnike kroz radionicu prema vratima ureda, ispred kojeg več čeka mnogo obitelji na svojih nekoliko minuta sa Djedicom. Trema sad već hvata i nas velike kad je stigao red na nas. Autoritativna pojava nas dočekuje, pruža ruku, pozdravlja sa ‘Dobar dan’, usmjerava na mjesto te priča na engleskom kratko o svojim doživljajima iz Hrvatske tako uvjerljivo da se lako pred djecom uživjeti u ulogu! Kratko poziranje za zajedničku fotografiju te rastanak. Po izlasku otkupljujemo našu fotografiju za nekih 25€ jer unutra nije dozvoljeno fotografiranje ni snimanje. Pažljivo nosimo i čuvamo taj neoborivi dokaz da smo sreli pravog Djeda Mraza!

Santa Park sljedeća je stanica. Ogromna špilja sa spletom hodnika i manjih špilja pod zemljom nedaleko od Sela Djeda Mraza krasan je tematski zabavni park i idealan način za provesti dan s djecom. Prepun je vilenjaka, radionica, restorana, predstava, suvenirnica i zabavnih sadržaja. I ovdje srećemo pravog Djeda Mraza, al nakon onog jučer – ovaj nam se ipak čini malo manje pravi! No ovdje bar susrečemo Baku Mraz u njenoj slastičarnici. Za 2 € nam daje jedan svoj veliki paprenjak u oblika srca i šečernu masu da si ga sami ukrasimo po želji. Nakon ovoliko šećera, ručak nije ni potreban! Pohađamo i školu vilenjaka za što dobijamo diplomu. Vlakić kroz zemlju čuda toliko je zabavan da idemo nekoliko puta. Umorni i zadovoljni doživljenim, hvatamo sljedeći Santa Express za grad.

Večer posvećujemo posjeti Arktikumu, muzeju posvećenom Arktičkoj regiji. Muzej je prepoznatljiv po 172 m dugom staklenom krovu koji se od glavne zgrade proteže prema rijeci Ounasjoki, pored koje je smješten muzej. Niz prostorija sa izložbenim primjercima pruža uvid u život na Arktiku (odjeću, tehnike lova, razna prijevozna sredstva tipična za ovu regiju..), akrtičke životinje, pojašnjenje prirodnih pojava i kontrasta kao što su polarna svjetlost, polarna noć i polarni dan, te mnoge primjerke skijaške opreme iz povijesti. Dojmljivi su i predmeti iz doba 2.svjetskog rata kada je Laponija doživjela mnoga razaranja.

Sljedeći dan družimo se sa arktičkim životinjama! Dolazimo na farmu huskija i sobova. Prvo je na redu vožnja saonicama koje vuku huskiji. Dok oblačimo topla odijela, čujemo glasno lajanje razdraganih radnih pasa koji jedva čekaju da ih se upogoni u saonice i da krenu vuči. Dodatna motivacija je da nakon toga dobivaju obilan obrok! Suprotnost tome su blagi i mirni sobovi, koji hodajuči korak po korak vuku saonice kroz laponsku šumu gdje se čuje tek škriputanje snijega. Djeca ušuškana u dekicu na toplim sobovim kožama, koriste priliku nakon uzbudljivog dana zatvoriti oči i malo zadrijemati. Mi odrasli upijamo ljepotu trenutka koji se možda i ne ponovi.