Grenland. Nedostižno je postalo realnost i evo me na peterosatnom letu u neku drugu dimenziju. Ali Grenland pripada Danskoj, pa je to Danska zar ne? Ne. Osim što se priča danski jezik kao službeni, valuta je danska kruna – tu sva sličnost sa Danskom prestaje. Mala nacija od samo 60.000 stanovnika rasprostire se na površini velikoj kao trećina Australije. Najveći je otok na svijetu za koji neki smatraju da bi trebao biti kontinent. Središnji dio Grenlanda prekriven je ledenom kapom a stanovništvo je naselilo samo pitomo obalno područje uz dobar pristup moru koje im je izvor života. Ne čudi da je mitološko biće čija se priča prenosi iz generacije u generaciju upravo Majka mora, koja daje i oduzima, sudi i dodjeljuje svakome prema zasluzi. 

Nakon ludo lijepog preleta, slijećemo u Kangerslusuaq pa čekamo avion za Aasiaat odakle krečemo morskim putem do prvog odredišta. Jer upravo je more to koje pruža mogućnost transporta između rijetkih naselja po Grenlandu. Osim mora, moguće je putovati jedino helikopterom kada se more zamrzne ili pak psećom zapregom sanjkama. Između gradova ne postoje ceste ili autoputi. Rijetki imaju automobil, ali zato je pored svake kuće parkiran brodić, saonice za pseću zapregu, pokoji pas na lancu koji čeka zimu da bude koristan te četverocikl kojim se lako prelaze neravni tereni.

Naša brodica vozi nas sada do kampa gdje ćemo provesti noć. Usput kao pod normalno prolazimo pored jata kitova koji se okupljaju pored ledenjaka jer se pored ledenjaka okupljaju i planktoni koji se pak hrane mineralima koje ispuštaju ledenjaci kad se tope u vodi. Donji dijelovi ledenjaka, naime, mogu biti i do 2 tisuće godina stari i izvrstan su izvor minerala. Tako da je područje ledenjaka hranilište kitovima te ih je tamo vrlo lako ugledati.

Mirno plavo more podsjeća me na Hrvatsku i da nije onih šarenih kućica na obroncima, pomislila bih da sam negdje oko Paga. Nakon podulje vožnje stižemo do kampa Qinngua u bajkovito područje gdje se jezero, riječica i ocean mogu vidjeti gotovo istovremeno. Crveno mekano tlo čini kao da hodam po oblaku a nisko raslinje ispušta nešto slično mirisu ružmarina sa svakim korakom koji učinim.

Nakon noći u prirodi, danas smo u posjeti farmi grenlandskih pasa. Osim za vožnje turista, ljudi ovdje drže pse kao radnu snagu i kultura pseće zaprege itekako je živa. Nije dozvoljeno na Grenland dovesti druge pasmine jer je grenlandski pas rijetko očuvana rasa radnog i vrlo strpljivog psa, čistoća koje se mora očuvati po svaku cijenu. Lavež i zavijanje pasa u svitaj i smiraj zvukovi su ovog kraja. Do 4 mjeseca života štenci se smiju slobodno kretati, ali kada navrše 4 mjeseca stavlja ih se na lanac gdje čekaju zimu da ih se koristi u zaprezi, iako se u posljednje vrijeme ljudi sve više koriste motornim saonicama pa je smanjena i povezanost i briga za pse. Nekada tako zna u prolazu zaboliti srce zbog stanja ponekih pasa no jedino se može okrenuti glavu i krenuti dalje jer se pse ne smije dirati. 

Sljedeće odredište je otok Disko i gradić Qeqertarsuaq gdje večeramo ’snježnog raka’, nešto najfinije što sam ikad jela i častimo se predivnim crvenim zalaskom sunca. Ovaj gradić sjedište je Arktičke stanice sveučilišta u Copenhagenu te se ovdje proučava sve vezano za led i klimatske promjene. Lokalni muzej prikazuje povijest ovog gradića vezanu za izlov kitova a velika kitova čeljust u glavnoj luci svakome posjetitelju slikovito pojašnjava važnost istog.

Nakon saune i ludog kupanja u moru punom ledenjaka, upućujemo se brodom u Ilulisat, grad ledenjaka, gdje se nalazi veliki glečer Eqi koji ’putuje’ te se u na tom putu prelama i dijelovi ledenjaka isplivaju u more ispred Ilulisata. Nadrealno je prolaziti pored svih tih ledenjaka koji plutaju po moru, poneki ukrašava morski lav koji odmara, a kitovi pod normalno plivaju okolo, ispuhuju vodu visoko u zrak i izmamljuju uzdahe izronjavanjem.

Šetnjom do povijesnog područja Sermermiut, dolazimo do vidikovca Ledenjački fjord gdje ledene sante izlaze iz Jakobovog fjorda i od prizora nam zastaje dah! Ima nešto magično biti u tom ledenom okruženju.

Sljedeći dan hvatamo prvi let za Nuuk, glavni grad Grenlanda. Što i nije najlakša stvar na svijetu jer ovdje vremenske prilike i neprilike određuju hoće li se putovati, pa nakon niza odgađanja, otkazivanja, prebukiravanja, ipak stižemo u Nuuk! 

Nakon malenih naselja od po nekoliko kuća do tisuću dvije stanovnika, iznenađuje ovaj kozmopolitski izgled grada. Visoke zgrade se uzdižu pored ceste, infrastruktura na mjestu, auti i ljudi posvuda. Shopping centri i hoteli, restorani i kafići. Grad koji živi užurbani urbani život. Pronalazim Myggdalen vidikovac za Instagram fotografiju šarenih kućica. Penjem se na brdašce sa kojega Hans Egede, biskup koji je pokrstio Grenland, ima najljepši pogled. Ispod brda, na obali mora divna skulpura Majke mora izviruje uslijed oseke i podsjeća svakoga da čini ono što je ispravno kako bi cijelo društvo napredovalo. Inače… ništa od ribe, tuljana i kitova! 🙂 

Nacionalni muzej čuva pravo povijesno blago! Posebno očarava umjetnička strana ovog, nekad ali i sada, ograničenog društva koje od onoga što mu je dostupno čini ljepotu. Predmeti od kože ukrašeni do najsitnijih detalja, skulpture Tupilaqa od rogova sobova, kostiju kitova, tuljanovih kljova, nekada su služili za magiju, u današnje vrijeme tek ukrasi i suveniri. Ili ipak nešto više?

Muzej dočarava cijelu kulturu ovog naroda porijeklom iz Sibirske tundre koji je, prateći seobu sobova, prešao do Aljaske pa preko leda i do Grenlanda i ovdje pronašao svoj dom. 

Vrijeme teče drugačije na Grenlandu. Priroda ima svoj tok, i ona određuje kako će dan teći; je li dan pogodan za ribolov, jesu li kitovi viđeni negdje pa se kreće u lov ili pak odgoda svega za neki mirniji dan. Strpljivost i blagost odlikuje domicilno stanovništvo. Oni znaju da uvijek postoji sutra i da nema svhe uzrujavati se radi nečeg na što ionako nemaš utjecaj. Unatoč surovoj okolini zadržali su blagost i mirnoću a nasilje im je nepoznat pojam.  

Zbog velike izoliranosti, svjesni su da o zajednici ovise i da će se sve što čine, bilo dobro ili loše, na ovaj ili onaj način odraziti na zajednicu. Ovaj način života gotovo da je neodrživ uslijed utjecaja zapada, priljeva turista koji imaju visoka očekivanja a Grenland ne uspijeva držati korak.

No Grenland kakav je sada, pomalo sirov i neiskvaren, ima šarm nekih davnih dana a priroda kojom si tamo okružen nadmašuje ovozemaljsko.