Prema apsolutnoj monarhiji

Snaga monarhije povećana je uvođenjem Luteranstva 1536. godine, čime je bogatstvo katoličke crkve stavljeno u ruke Krune. Kralj je još uvijek izabiran od strane plemstva. Iako je politička sila podijeljena između Krune i Vijeća, plemići su često imali posljednju riječ, osobito u financijskim pitanjima. Nakon poraza 1658.g., državna blagajna je bila prazna i kralj Frederik III trebao se potvrditi i preuzeti kontrolu. To je dovelo do uspostave apsolutne monarhije.

Era Apsolutne Monarhije

Frederik III je 1660. godine uveo nasljednu monarhiju u nastojanju da prekine moć plemića Vijeća. Godine 1665. dodatno se ispitivao i donio Kraljevski čin, čime je proglasio  da su suvereni izvan zakona i inferiorni jedino prema Bogu. Pet godina kasnije Kristijan V postao je prvi monarh koji je okrunjen pod novim sustavom. Činilo se da ljudi preferiraju svemoćnog kralja nego staro plemstvo, te su kraljevi dalje vladali kao apsolutni monarsi sve do 1848.

Godina reforme

Ugovor o mirovnom sporazumu sa Švedskom potpisanim 1720. godine označio je početak najdužeg bezratnog perioda u povijesti Danske. Odsutnost vanjskih prijetnji potaknula je ekonomski rast, a to je zauzvrat dovelo do razdoblja društvenih promjena, koje su postale hitnije kad je francuska revolucija započinjala. Pod Frederikom VI. (1808.-39.) ukinute su feudalne obveze kao što je obvezni rad te su veliki dijelovi zemljišta rascjepkani i preraspodijeljeni seljacima. Istodobno su zemljovlasnici dobili ulogu u vlasti, a obvezno obrazovanje uvedeno je za svu djecu mlađu od 14 godina.