Finski Tango je usvojena varijacija argentinskog tanga i jedna od najtrajnijih i najpopularnijih glazbenih formi u Finskoj. Doveli su ga u Europu 1910-ih godina putujući glazbenici, a Finci su prihvatili obrazac i počeli pisati vlastite tango skladbe 1930. Do 1940-ih oko pola ulaza na popularne glazbene ljestvice zauzeli su tangoi a u poslijeratnom razdoblju tango plesovi proširili su se iz popularnog urbanog fenomena u entuzijastično usvajanje na selu također.

Finski Tango se razlikuje od drugih oblika po gotovo isključivoj izvedbi u nižem ključu i teme odražavaju usvojene konvencije u finskom folkloru. Kako šef finske gramofonske knjižnice nacionalne televizije objašnjava: “središnja teme Finskog tanga su ljubav, tuga, priroda i krajolik. Mnoge tango teme izražavaju čežnju za starim domom, ili dalekoj zemlje sreće. Smjena godišnjih doba finske prirode često se koristi u metafori: proljeće prekida zagrljaj zime, i cvijeće proviruje, kreirajući nova očekivanja. Jesenje kiše i tamne večeri simboli su slomljene nade “..

Jedan od vrhunaca finskog ljeta je Tangomarkkinat , ili tango festival, koji se održava od 1985.g. u središnjem finskom gradu Seinäjoki, od ljubitelja Finskog tanga smatran “drugi grad tanga” nakon, naravno, Buenos Airesa. Ovaj festival privlači više od 100.000 sudionika godišnje (od populacije nešto više od 5 milijuna stanovnika) a vrhunac kojeg je krunidba tango kralja i kraljice, koji primaju mnogo domaće medijske pozornosti, a često također i ugovor o snimanju.

Od ulaska u Europsku uniju 1995, Finska verzija tanga je počela primati veću pozornost, osobito djela Olavi Virta i Unto Mononen, dvoje najpoznatijih skladatelja-izvođača.