Iz iskustva od prije nekoliko godina kada smo došli do početka staze pa otkrili da je zatvorena zbog loših vremenskih uvjeta, penjanje na planinu Kjerag u Norveškoj je ovaj puta bilo planirano u najtoplije doba godine na najsunčaniji dan od onih nekoliko što su nam bili na raspoaganju. Sreća pa se vrijeme u Stavangeru i okolici često mijenja pa je tešku kišu dan prije zamijenilo sunčano i toplo vrijeme. S obzirom na glatkoću i vertikalu pojedinih stijena na usponima, zaista smo se pitali kako bi se tamo uspeli po kišnom ili vlažnom vremenu. Za pomoć su na najnezgodnijim mjestima namontirani lanci pomoću kojih se moguće pridržavati na skliskim i ravnim dijelovima.

Kjerag je super hike ako ne odustanete nakon prvog uspona. I ona sljedeća dva. Nakon toga ide glatko. Vrh planine Kjerag nalazi se na 984 metara nadmorske visine. Nakon što se dosegne vrh, na nekih 500 m udaljenosti dođe se do famoznog Kjeragboltena, velikog kamena uglavljenog između dvije stijene koji je do tamo stigao uslijed topljenja norveškog glečera.

Sama staza do gore se svugdje procjenjuje kao teška i zahtjevna, te se ne preporučuje onima van forme. To mi se čini ispravna procjena jer je zaista na mjestima bilo nezgodno. Međutim putem smo naišli na veliko šarenilo turista; starijih, onih ništa-me-neće-spriječiti sa malim bebama u nosiljkama, djece, trudnica… U dosta navrata smo se pitali – kako ćete vi do gore?! Ali vjerojatno su s vremenom stigli, uslikali se za Instagram i krenuli nazad da stignu do mraka…

Staza počinje na 640 m n.v. kod restorana Øygardstøl gdje se ujedno nalazi i parking te wc-i. Cijena parkinga se zna promijeniti, ovaj puta je bila 300 NOK za cijeli dan. Na nekih 2 kilometra prije početka staze nalazi se također jedan parking koji se ne naplaćuje. Od tog parkinga vjerojatno isto postoji mogućnost da se dođe na stazu za Kjerag bez spuštanja do početka staze (nismo provjeravali).

Mi smo bili situirani u Stavangeru te smo na dan uspona išli autom neka 2 i pol sata od Stavangera do početka staze. Trajekt Stavanger – Lysebotn postoji no ne vozi svaki dan, vozi samo nekoliko puta dnevno, te se mora tražiti prijevoz od mjesta Lysebotn koji je u fjordu nekih 7 km od početka staze. Lokalni Base Jump klub nudi prijevoz za 150 NOK po osobi. Postojala je još jedna opcija koja je najjednostavnija – ići organiziranim prijevozom iz Stavangera do početka staze za Kjerag za nekih 650 NOK po osobi, međutim nezgodno je to što taj autobus kreće nazad prema Stavangeru u 16 sati te postoji mogućnost da na njega zakasniš ako se malo duže zadržiš gore. Oni daju točno 3 sata za uspon i 3 sata za spust. Nekada je red za slikanje na kamenu dosta dugačak pa može oduzeti vremena. Čak kažu i da ako do 13h nisi stigao do vrha, da započneš spuštanje da ne zakasniš na autobus. Nismo htjeli tako se ograničiti pa je radi komocije najlakše bilo ići autom.

Hike odmah počinje strmim usponom do 825 m n.v. te nastavlja plodnom dolinom Little Stordalen (Mala Velika dolina). Put tada prati stazu preko novog grebena prije spusta u Stordalen (Velika dolina) što je glavna dolina iza masiva Kjerag. Put tada malo uvije prema Lysefjordu i od tamo nastavlja novi strmi uspon uzduž ruba masiva preko ispoliranih granitnih ploča do vrha Nesatind.

Putem se prati crveno slovo T koje svako toliko bude ucrtano na neki kamen ili stijenu. Diljem puta prekrasnu prirodu i pejzaže ukrašavaju i naslagani kameni od većeg prema manjem u visinu koje su prolaznici s vremenom naslagali. Neki od njih su prava remek-djela. Tišinu idiličnog okruženja povremeno razbije poneko zvonce ovaca koje slobodno šeću onuda ili pak gavrana koji u paru prelijeću u visinama.

Nakon 2 i pol sata hodanja stižemo do vrha. Iako prekrasni vidici i okolica mogu dekoncentrirati i odvuči desno prema liticama, da bi došli do Kjerag kamena, treba hodati ulijevo do 50-ak metara dugačkog usjeka koji je zadnja prepreka do cilja. Iz daljine već vidimo famozni kamen i ljude koji su se usudili zakoračiti na njega pa pobjedonosno poziraju za fotografiju. Neki hrabro zakorače, neki pak idu na koljenima, neki se niti ne usude pa samo provire iza ruba.. Budući da ’visi’ iznad 1 kilometar dubokog ponora, ovisi o stupnju hrabrosti da li ćete i na koji način doći na kamen. Neki idu u parovima, neki vode psa, dijete, bicikl… Kaže se da ovo mjesto prati sreća jer, unatoč egzibicionizmu ponekih posjetitelja, nitko nikada nije pao sa kamena. Zakoračiti na kamen zahtjeva mali odskok što u normalnoj situaciji nije problem, ali kada znaš što je ispod, trema je neizbježna. Oko kamena nema nikakvih zaštitnih ograda jer kada je nekad i bila neka užad, samo je uzrokovala pomutnju i smetala pa je uklonjena.

Nekih 20 minuta čekanja i evo na meni je red. Što ako se poskliznem i padnem? Pa neću valjda baš ja biti taj baksuz. Ovi svi prije mene su više-manje glatko prošli, osim onih dvoje kineza što su htjeli zajedno preći 20 cm širok prijelaz…Ok, to je to. Moj fotograf je na mjestu, zbog tog smo došli. Hop i na kamenu sam. Pa uopće nije bilo tako strašno! Samo ne smijem gledati dolje. Ali predivno azurno more fjorda tako odvlači pogled… Fokus – poza jedna, poza druga i dolje. Na trenutak sam čak i zaboravila na sve one koji čekaju da dođu na kamen nakon mene. Na trenutak sam bila kao Mali Princ na svom osvojenom planetu. Ovaj put je Planet Kjerag osvojen te pune duše i za nijansu hrabriji započinjemo naš trosatni spust uz planove za nova osvajanja!

Preporuka: na ovom izletu od velike važnosti su dobre hiking cipele, štapovi za hodanje i slojevita odjeća. Treba ponijeti lunch-paket i bočicu vode koju se može dopuniti putem u bistrim potocima koji teku dolinom ili pak slapovima kojih putem ima nekoliko.