Kampiranje u Norveškoj

Kampiranje u Norveškoj

Kampiranje u Norveškoj. Izvor: Nordic Point

Norveška je definitivno moja destinacija broj 1.  Iako baš svaki put kad iz nje odlazim osjećam neko olakšanje, uvijek jedva čekam da ponovo idem. Ova godina mi se zato osjeća nekako prazna jer nisam išla u Norvešku, ali planovi su već u tijeku za sljedeću godinu. Kad iz Norveške odlazim osjećam kao da: uspjela sam, preživjela sam tu sirovu zemlju, loše ceste, grozno vrijeme, hladne ljude. I jedva čekam da ponovo idem! Jer nisam još sve prošla; onaj fjord, onaj uspon, onaj slap… to ću sljedeći put. Jer – podrazumijeva se da ću opet doći. Nešto me vuče u ove krajeve.

Norveške u malim dozama.

Komfor je u Norveškoj luksuz. Mi smo ga bili spremni žrtvovati kako bi sa ograničenim budžetom prošli čim više toga. Kampiranje je stoga bio naš izbor putovanja jer naime, Norveška kao i većina skandinavskih zemalja, ima zakon ’Allemannsretten’ koji svakome čovjeku osigurava slobodu kretanja prirodom, slobodno branje bobica i gljiva što uključuje i besplatno kampiranje, čak i na nečijem posjedu, uz prethodno odobrenje vlasnika. Super! S obzirom na veličinu Norveške, ovo je odlična vijest, jer se praktički cijelu Norvešku može proći uz besplatan smještaj, trošiti samo na benzin i hranu. U teoriji. Praksa je takva da je u Norveškoj gotovo svaki komad zemlje u privatnom vlasništvu, svako iole pogodno mjesto za kampiranje – kamp na plaćanje, da je vrlo vlažno, da su u blizini svih turističkih atrakcija postavljeni znakovi za zabranjeno kampiranje, javni wc-i se naplaćuju, cestarine se naplaćuju, čak i ulazak u centar grada ponegdje (Bergen, npr.). Tako da idile nema. Norveška je skupa, ne-prijateljski nastrojena zemlja, grube klime i teških uvjeta. S obzirom da je ovo bogata zemlja jer ima nalazišta nafte i sve je jako skupo znači da su vjerojatno i ulice popločane zlatom, right? Wrong. Malogdje smo naišli na tako loše i neoznačene ulice, neosvjetljene tunele, na puno mjesta uske da se dva auta jedva mogu mimoići.

I što je to onda što Norvešku meni čini tako seksi? Jer da, baš to je riječ kojom bi se ona mogla opisati. Wow, odakle početi. Prvo pomislim, vikinzi. Fjordovi. Vodopadi. Jesam spomenula fjordove? Ovčice po cestama. Brodovi. Tuljani. Haskiji. Kitovi. More. Drvene crkve. Fantastični vidici i nepregledno zelenilo. Snijeg na ledenjaku usred ljeta. Norvežani. Ovi potomci vikinga, navikli na teške životne uvjete, skromni su i pitomi ljudi. Žive od svog rada, imaju dobre prehrambene navike, rekreiraju se, lijepo se oblače. Bogatstvo koje je njihova zemlja stekla prije 50-ak godina pronalaskom nafte, gotovo da i nije promijenila društvo, jer su temeljne vrijednosti postojale i prije nafte. Naglašen je egalitarizam (svi su jednaki) kao i altruizam (nesebična briga za dobrobit drugih). Ovo zadnje možda na razini države ili onako estetski, jer sam ja kao objektivni promatrač/posjetitelj dobila dojam da su škrti u smislu da se na apsolutno svemu želi zaraditi od posjetitelja ali to su samo mali ljudi koji i sami pokušavaju preživjeti taj visoki standard. Onaj novac od nafte strogo je pod ključem za neke nove generacije.

Kampiranje?
  1. Skandinavci kažu: nema lošeg vremena, samo loše odjeće. Obuci se. Prilagodi se. To je osnova. Norvežani imaju vjerojatno najbolju odjeću na svijetu za ove vremenske prilike. Čitaj: vlaga, hladnoća, vjetar. Vodonepropusna topla odjeća i obuća, kape, rukavice su osnova. Bez toga je cijeli dojam Norveške pokvaren.
  2. Čak i usred ljeta, računaj na vlagu i kišu. Šator samo ako moraš jer nema gorega nego pakirati mokri šator i otpakiravati ga na drugom mjestu po kiši ako se zareda nekoliko kišnih dana. Oko fjordova je kiša gotovo pa garantirana.
  3. Prije puta isplaniraj gdje ćeš spavati jer naći mjesto za kampiranje ad hoc u Norveškoj je nemoguća misija. Nakon puno vožnje i traženja, na kraju ćeš opet završiti u kampu pa onda bolje isplanirati prije puta i uštedjeti malo goriva i živaca.
  4. Gurmansko nepce ostavi za neki drugi put. U Norveškoj je hrana u supermarketima prihvatljiva  no pivo i alkohol bi bilo dobro ponijeti sa sobom. Osim što je dosta skupo, nekada ga nije niti moguće kupiti, na primjer vikendom se ne prodaje poslije 20 sati!

I tako. Norveška, bez obzira na sve i unatoč svemu. Kad ju jednom zavoliš, srce ostaje tamo na vrhu nekog fjorda, u magli, na kiši, ti promrznutih ruku al’ pune duše.

Ivana
Ivana
Zaljubljenik u Sjever i licencirani vodič sa stalnim prebivalištem u Švedskoj, fotograf amater te bloger, koristi svaku priliku da putuje unutar Skandinavije te upoznaje ljude, kulturu i krajolike ovog dijela svijeta. Putem bloga rado dijeli svoja iskustva i korisne informacije sa putovanja.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.