Arheološka istraživanja na otoku Sandoy dokazuju da su ljudi živjeli na Farskim otocima već oko 300. godine. Međutim, ta iskopavanja ne otkrivaju puno o tome tko su oni bili.
Najbliže što se došlo u saznanjima tko su bili prvi doseljenici je bilo kroz priče Dicuila, irskog učenjaka-prognanika na dvoru Charlesa Velikog u Achenu u Francuskoj. 825. godine Dicuil piše o čovjeku koji je razgovarao sa svećenikom koji je (najvjerojatnije) bio na Farskim otocima. Svećenik je tvrdio da su 825. godine sjevernjaci odveli irske redovnike koji su živjeli na Farskim otocima posljednjih 100 godina.
Druga priča se odnosi na irskog opata sv. Brendana koji u šestom stoljeću odlazi u potragu za “Obećanom zemljom svetih”. Jedna priča govori o posjetu “Otoku ovaca i raju ptica”, koji se nalazi nekoliko dana plovidbe od Škotske.
U 9. stoljeću, emigranti iz Norveške, koji su ili tražili novu zemlju ili su željeli pobjeći od tiranije prvog kralja Norveške, Haralda I., naseljavaju se na udaljenim otocima. Nekoliko desetljeća kasnije dolaze i naseljenici iz Škotske i Irske. Prema spisima iz Papara, reda irskih redovnika, prvi doseljenici napuštaju Farske otoke zbog “stalnih racija Vikinga”.
Farski ‘Althing’
Oko 900. godine formiran je farski Althing (parlamentarno vijeće ili skupština), što je danas najstariji postojeći parlament na svijetu. Glavni povijesni izvor za ranu farsku povijest je islandski rad iz 13. stoljeća ‘Færeyinga Saga‘ (Saga o Farskim otocima).
U kasnom desetom stoljeću ferojac Sigmundur Brestisson i njegova obitelj bježe u Norvešku nakon što su ih gotovo istrijebili osvajači sa sjevernih otoka. Nedugo poslije, Olaf Tryggvason, kralj Norveške, zamoli Sigmundura da se vrati na Farske otoke kako bi preuzeo kontrolu nad zemljom i stavio ih pod norvešku vladavinu.
Još jedan zahtjev kralja Olafa Tryggvasona je upoznati ferojce s kršćanstvom. U početku Sigmundur nastoji preobratiti otočane čitajući dekret kralja Olafa na Althingu (parlamentu), ali bude gotovo ubijen od strane ljutite rulje. Shvaćajući da mu na taj način neće uspjeti, umjesto toga odluči noću napasti kuću vikinškog poglavara Tróndur í Gøtu, nudeći mu izbor između prihvaćanja kršćanstva ili smrti. Tróndur bira prvo. Farski Althing usvaja kršćanstvo 999. godine.
Godine 1005. Tróndur í Gøtu se osvećuje. Napada Sigmundura noću na njegovoj farmi u Skúvoyu. Sigmundur uspijeva pobjeći plivajući u Sandvik na najjužnijem otoku Suðuroy. Stiže na kopno u Sigmundargjógv u Sandviku, gdje sreće farmera koji ubije iscrpljenog Sigmundura te ukrade njegovu dragocjenu narukvicu.
Farski otoci postaju norveška provincija 1035. godine, što je i godina smrti Tróndura í Gøtua, posljednjeg vikinškog poglavara Farskih otoka.
Kralj Sverre
Godine 1151. Sverre Sigurdsson rođen je u Norveškoj od norveške majke Gunnhilde i oca ferojca, Unosa. U dobi od pet godina, Sverre kreće sa svojom obitelji na Farske otoke gdje odrasta u kućanstvu Unesovog brata Roe, biskupa Farskih otoka u Kirkjubøuru. Sverre proučava svećenstvo i zaređuje se za svećenika tijekom godina u Kirkjubøuru. Godine 1175. Gunnhilda otkriva da je Sverreov otac zapravo Sigurd Munn, kralj Norveške. Sverre se sljedeće godine vraća u Norvešku i 1184. postaje kralj Norveške.
Godine 1349. razarajuća pandemija ‘Crne smrti’ doseže Farska otočja, ubivši otprilike trećinu stanovništva (najmanje 1000 od 3000 ljudi).
Krajem četrnaestog stoljeća Norveška i Danska udružuju se u dvostruku monarhiju.
Godine 1524. kralj Norveške i Danske, Christian II, odlazi u izgnanstvo. Nudi Farske otoke i Island engleskom kralju Henriku VIII kao kolateral za zajam. Henrik odbija ponudu. Povjesničari vjeruju da je to spasilo dvije zemlje od gubitka jezika, slično onome što se dogodilo s nornskim jezikom na otocima Shetland i Orkney. Nasljednik Christiana II, Christian III, uvodi Luteranizam na Farske otoke, zamjenjujući katoličanstvo.
Kada je Norveška 1814. godine ustupljena švedskom kralju, većina zapadnih teritorija Norveške, među njima i Farski otoci, ostaju pod suverenitetom danske monarhije. Možda zbog velike zemljopisne udaljenosti od Norveške i Danske, Farski otoci su uspjeli održati posebnu jurisdikciju, zajedno sa svojim posebnim jezikom i kulturom, koju je čuvao drevni Althing (također poznat kao Løgting od 13. stoljeća).
Godine 1816. Løgting je službeno ukinut i zamijenjen danskim sudstvom.
Venceslaus Ulricus Hammersheimb, ferojski luteranski ministar, 1846. godine stvara pravopisni sustav za farski jezik.
VREMENSKA CRTA
300 – Arheološka istraživanja pokazuju da su ljudi živjeli na otocima 300. godine, ali ne otkrivaju tko su
6. stoljeće – irski se redovnici naseljavaju na Farskim otocima
9. stoljeće – Norveški poljoprivrednici naselili su se na Farskim otocima
900 – Farski Allthing se formira (parlamentarno vijeće/skupština)
999. – Sigmundur Brestisson, prema naredbi kralja Norveške, uvodi kršćanstvo na Farske otoke, a religiju prihvaća Farski Althing
1035. – Farski otoci postaju Norveška provincija
1349. – Pandemija ‘Crne smrti’ dopire do Farskih otoka, ubivši trećinu stanovništva
Krajem 14. stoljeća – Norveška i Danska uružuju se u dvostruku monarhiju
1524. – Kralj Norveške i Danske, Christian II, nudi Farske otoke i Island kralju Henriku VIII od Engleske kao kolateral za zajam. Kralj Henrik VIII odbija.
16. stoljeće – kralj Norveške i Danske, Christian III, uvodi luteranstvo na Farske otoke, zamjenjujući katoličanstvo
1814. – Norveška je ustupljena Švedskoj, ali Farski otoci ostaju pod danskom vlašću
1816 – Løgting (koji je zamijenio ime Althing) službeno je ukinut i zamijenjen danskim sudstvom.
1846. – Venceslaus Ulricus Hammersheimb, faroanski luteranski ministar, stvara pravopisni sustav za farski jezik
1849. – U Danskoj stupa na snagu novi danski ustav. Farskim otocima dopuštena su dva predstavnika u danskom parlamentu.
1852. – Løgting se ponovno uspostavlja kao županijsko vijeće sa savjetodavnom ulogom
1856 – ukinut je Kraljevski danski trgovinski monopol
1906 – Osnovane su prve političke stranke, Sambandaflokkurin (Sindikalna stranka) i Sjálvstýrisflokkurin (Stranka samouprave)
1919. – Prvu farojsku zastavu napravili su studenti s Farskih otoka u Kopenhagenu
1938. – Farski i danski jezik postaju jednaki u školama i crkvama.
1940. – Britanske snage zauzimaju Farska otočja za vrijeme Drugog svjetskog rata, a britanska vlada službeno priznaje farsku zastavu.
1946. – Mala većina glasuje za nezavisnost od Danske na referendumu
1948. – Usvojen je Zakon o domaćoj vladavini, koji učvršćuje status samoupravne zemlje unutar danskog kraljevstva
1948. – Farski je glavni jezik na Farskim otocima
1990 – Ribarska industrija propada, a banka Sjónvinnubankin objavljuje bankrot, izazivajući najgoru gospodarsku depresiju u povijesti Farskih otoka
2007 – Vlada Feroja preuzima punu kontrolu nad zračnom lukom Vaga Floghavn i Državnom crkvom na Ferojima
2013. – EU izriče sankcije Farskim otocima zbog spora oko ribolovnih kvota za haringe i skuše
2014. – sankcije EU-a su ukinute
2017 – Farski parlament provodi reformu ribarstva