Islandski gejziri
Gejzir je izvor koji karakterizira isprekidano turbulentno ispuštanje vode i do 100 metara u zrak, popraćeno parom.
Kao prilično rijedak fenomen, formiranje gejzira posljedica je posebnih hidrogeoloških uvjeta koji postoje na samo nekoliko mjesta na Zemlji. Općenito, sva gejzirska polja nalaze se u blizini aktivnih vulkanskih područja, a gejzirski efekt posljedica je blizine magme. Općenito, površinska voda ide prema dolje do prosječne dubine od oko 2.000 metara gdje dolazi u kontakt sa vrućim stijenama. Rezultat toga je kipuća voda koja pod tlakom uzrokuje gejzirski učinak izbacivanja vruće vode i prskanja pare iz gejzirskog površinskog ventila. Nastaje tzv. hidrotermalna eksplozija.
Sve svjetska topla vrela nazivaju se gejziri upravo prema Velikom Geysiru na Islandu – na svim jezicima osim islandskom. Na Islandu je to samo ime jednog jedinstvenog gejzira, koji se nalazi na jugozapadnom Islandu.
Veliki Geysir je prvi puta eruptirao u 14. stoljeću. Do 1896. Geysir je bio gotovo uspavan prije potresa koji je u toj godini izazvao erupcije koje su se počele ponovno pojavljivati nekoliko puta dnevno, ali 1916. godine sve su erupcije ipak prestale. Tijekom većeg dijela 20. stoljeća, s vremena na vrijeme su se dogodile erupcije, obično nakon potresa. Neke izmjene na izvoru su učinjene od strane ljudi te su erupcije ponovo bile izazvane sapunom u posebnim prilikama. Potresi u lipnju 2000. su ponovno probudili diva na neko vrijeme, ali trenutno ne izbacuje redovito. Kad je bio aktivan i izbacivao, mogao je bučno eksplodirati spektakularni mlaz pregrijane vode i pare u zrak od 60 do 80 metara.
Obližnji gejzir Strokkur izbacuje se svakih 5-8 minuta do visine od oko 30 metara.
