Germanski jezici čine podgrupu indoevropskih jezika, a oko 480 milijuna ljudi sjeverne i zapadne Europe, Sjeverne Amerike, Južne Afrike i Australije govori njima. Germanski jezici se, prema svojoj strukturi i evoluciji, dijele u tri grane:

  • istočnogermanski (izumro) obuhvaća gotski jezik kao i još par izumrlih jezika (suštinske informacije opstale su samo na gotskom)

 

  • sjevernogermanski ili skandinavski:

– zapadna grupa- islandski, norveški i farski (između islandskog i zapadnonorveškog dijalekta)

– istočna grupa- danski i švedski

 

  • zapadnogermanski:

– anglo- frizijska grupa- engleski i frizijski

– holandsko-germanska grupa- holandski, flamanski i donjonjemački (plattdeutsch), njemački i jidiš

Germanski jezici su grupirani na osnovu sličnosti koja postoji u njihovoj fonologiji, gramatici i vokabularu, ali i zato što se vjeruje da su izvedeni iz jednog istog- starog jezika.

U kategoriji nepisanih lokalnih dijalekata, skandinavski jezici formiraju jedinstveno govorno područje poznato po visokoj međusobnoj razumljivosti (izuzimajući islandski koji je dugo bio izoliran i zbog toga zadržao brojne arhaizme). Danski jezik se svojim karakteristikama ipak najviše izdvaja. Holandskogermanska grupa obrazuje drugo govorno područje. U obje oblasti, govor se razlikuje od sela do sela, iako se na većim razdaljinama i veće razlike akumuliraju. Također, oba područja karakterizira i postojanje više od jedne književne norme u zavisnosti od političkih i povijesnih podjela.