Loki je bio kompleksan lik, varalica koji će se u vrijeme konačnog sukoba u Ragnaroku pretvoriti u simbol čistog zla. Postoje različite verzije priče o Lokijevom porijeklu. Najvjerojatnije je bio sin diva; ulazak u Asgard postigao je osvojivši Odinovo prijateljstvo – njih su dvojica postali braćom po krvi. Prepreden i zgodan, bio je jednako tako zloban i lukav. Snorri Sturluson, glavni izvor za vikinške mitove, naziva ga ”klevetnikom Aesira i zagovarateljem prevare”.

Neke od priča o Lokiju slijede poznati model priče o varalici u kojem pojedinac koji je pretjerano mudar dobije ono što je zaslužio. Tako je jednom, izgubivši okladu koja ga je mogla stajati i glave, završio zašivenih usana – što je prikladna sudbina za pretjeranu slatkorječivost. Međutim, u drugim bi prigodama njegova domišljatost spasila Aesir od katastrofe. Primjerice, kada je div tražio sunce, mjesec i Freyu kao plaću za izgradnju zida oko Asgarda, Loki ga je spriječio da dovrši zadatak na vrijeme, što je onemogućilo da traži nagradu.

Lokijeva strategija u toj situaciji bila je da se pretvori u kobilu kako bi odvratio pozornost konja koji je nosio divove zalihe. Ta priča ilustrira njegovu magičnu moć promjene lika – a u ovom slučaju i spola. Priča također prikazuje njegovu ulogu u mitovima kao začetnika monstruoznog potomstva, jer je iz zajednice pastuha i te kobile rođen Odinov osmonogi pastuh Sleipnir. Ostalo Lokijevo potomstvo imalo je zle moći; žena div Angrboda rodila mu je zastrašujući porod – Hel, kraljicu mrtvih; Zmiju svijeta Jormunganda i proždrljivog vuka Fenrira.

Sudbina Jormunganda i Fenrira je da će oni imati odlučnu ulogu u Ragnaroku, kao i sam Loki. U toj posljednjoj inkarnaciji, on će jednom zauvijek otkriti svoju pravu osobnost – personificirano zlo, koje će prekinuti sve veze reda kako bi ponovno zavladao kaos.