Planinarenje na Preikestolen

Planinarenje na Preikestolen

Preikestolen. Photo by: Nordic Point

Prognoza kiša. Možda razvedravanje popodne. O ne, zar će mi toliko čekanja, planiranja i želje da vidim jedno od norveških najljepših prirodnih ljepota pokvariti loše vrijeme. Nije li moglo ajde bar danas biti lijepo sunčano i toplo! Ali tako je to s Norveškom, ne treba puno očekivati od vremenskih prilika već uzeti što se daje.

Što je tu je, danas je dan za uspon. Pakiram kratke rukave, kabanicu, vjetrovku, pernatu jaknu, kapu, rukavice – ne znam što mogu očekivati od današnjega dana. Gojze na noge, ruksak na leđa i lunch-paket za objed na najljepšem vidikovcu na svijetu

Krečemo iz Stavangera trajektom oko 10h. Stavanger je divan gradić na jugozapadu Norveške, najpoznatiji po nalazištima nafte, koji sivilo lučkog grada razbija šarenim uličicama, zanimljivim umjetničkim grafitima i uličnim festivalima. 

Kombinaciju povratne karte Stavanger – Tau (trajekt) i Tau – Preikestolenhytta (bus) smo kupili u lokalnom turističkom uredu za nekih 360 NOK po osobi. Moglo bi se ići autom do Tau pa gore do početka staze 20 km, ali autobus je povezan s trajektom što se tiče vremena polaska pa je praktično ići javnim prijevozom.

Cijelim putem prati nas kiša (40 min trajektom, 20 min autobusom). Vozač autobusa tješi nas da je najavljeno proljepšanje oko ručka, dok brisači brišu obilne nanose kiše. Dolaskom do odredišta (Preikestolenhytta), kiša se znatno smanjila i još tek malo zeza. Gledamo oko sebe gdje je početak staze i ugledam drvenu tablu na kojoj piše ’Preikestolen’ dok mi kroz glavu prolazi – pa ja sam stvarno napokon ovdje!

Staza počinje pitomo i blago i pomislim kako i nije tako strašno – 4 km sa 2-3 strmija uspona i gore smo za manje od 2 sata. Dolaskom na povišenje, javlja se i vjetar i u kombinaciji sa laganom kišom definitivno umanjuje doživljaj. Obilnija kiša koja je padala ranije, na mjestima je stvorila jezerca pa prijelazi preko drvenih mostića ponegdje su potpuno pod vodom. Zahvaljujem sama sebi što sam uložila u dobre i vodonepropusne gojzerice. Žalim što sam u hotelu zaboravila planinarske štapove.

Kiša sad skoro skroz jenjava i kamene naslagane ploče od kojih se uglavnom prvi dio staze sastoji, počinju se sušiti i biti manje klizave za hodanje. Nailazim na znak na kojem piše da je zbog vjetra i kiše danas planinarenje na Preikestolen nepreporučljivo. Vrlo ignoriram i krečem dalje.

Sada već negdje na pola puta staza počinje biti lakša i neki lijepi vidici se otvaraju. Pogled na fjord u daljini najavljuje da smo uskoro stigli. Kiša je prestala, da li bi bilo previše tražiti i malo sunca? No barem je vidljivost dobra, moglo se desiti da fjord bude potpuno popunjen maglom.

Nakon par malih uspona, okuka i strmih litica vidimo komešanje ljudi, stajanje, fotkanje, osmjesi – evo je! Mistična stijena Preikestolen (‘Propovjedaonica’) formirana u zadnjem ledenom dobu topljenjem glečera nadvisuje fjord Lysebotn nekih 600 metara. Tražim neki kamen za predah i trenutak da upijem ovo što me okružuje. Pogled se pruža daleko u duboki fjord Lysebotn a dolje tu i tamo prođe poneka brodica koja s ove visine i u usporedbi sa ogromnim vertikalnim stijenama izgleda kao igračka. Predivan slap sa druge strane fjorda izgleda kao da je ondje za dekoraciju. Na jednom dijelu stijene stvorila se gužva jer turisti čekaju u redu da uslikaju na najljepšem mjestu na stijeni. Ulijeće jedan kinez sastrane pa nastane komešanje, sorry, sorry.

Kiše nema ali na ovim visinama i mali vjetar dovoljan je za pernatu jaknu pa spremam kabanicu i utopljavam se. Prsti su mi malo odrvenili ali ništa za to. Trudim se pronaći najljepše pozicije za malo fotkica ove divote prije spusta. Sad se već i sunce nazire, gdje si bilo do sad..    

U prvih 100 metara spusta sunce izlazi. Really?! Nakon svog onog smrzavanja gore! Poželim se vratiti gore na stijenu ali već je kasno i trebamo stići na autobus za Tau. Počinje biti vruče pa se skidam prvo u vjetrovku pa u kratke rukave. Četiri godišnja doba u 4 sata planinarenja. Spust ide bezbolno i kroz nekih sat i pol smo dolje.

Autobus kompanije GoFjords već čeka na parkiralištu. Nema rezerviranja mjesta pa tko prvi dođe, zauzme mjesto. Vožnja trajektom sad ima novu dimenziju i pregledavam fotkice da bar malo u mislima produžim boravak na Preikestolenu. Prekosutra nas čeka uspon na Kjerag koji je, kažu dosta teži od ovoga. Jedan dan između dobro će doći za predahnuti i napuniti baterije. Dolazak u Stavanger i kratka šetnja do hotela Skagen Brygge koji servira prefine večere. Današnju smo pošteno zaradili.

Ivana
Ivana
Zaljubljenik u Sjever i licencirani vodič sa stalnim prebivalištem u Švedskoj, fotograf amater te bloger, koristi svaku priliku da putuje unutar Skandinavije te upoznaje ljude, kulturu i krajolike ovog dijela svijeta. Putem bloga rado dijeli svoja iskustva i korisne informacije sa putovanja.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.