U prvom stoljeću poslije Krista, rimski povjesničar Tacit spominje plemena koja naziva Fenni, koje je u osnovi opisao kao surove divljake, koji nisu imali ni kuće ni konja. Možda se to odnosilo na Samie ili njihove pretke, čije nomadsko postojanje bolje odgovara opisu od poljoprivrednih naroda na jugu. Nomadska kultura ostavila je malo arheoloških dokaza, ali nalazišta proto-Samia dolaze iz otprilike tog razdoblja, a čini se da su Samii postupno migrirali prema sjeveru, vjerojatno raseljeni od strane južnjaka. Izgleda da se stihovi iz Kalevale, koja proizlazi iz drevne usmene tradicije, odnose upravo na ovaj konfliktni odnos.
Na jugu, dva glavna Finska plemena, Hämenites (švedski: Tavastians) i Karelians, živjela su odvojeno, na zapadu i istoku, ali su konstantno bili u ratu jedni s drugima.
Bilo je trgovinskih kontakata s Estoncima i švedskim Vikinzima a trgovački puntovi su bili u današnjoj Hämeenlinna, Turku i Halikko. Mnoga groblja i brdo obrane su ostala. Vjerojatno je da je bio prijateljskih kontakata između tvrđava, usprkos kojima je svaka imala svoj društveni sustav. Običajno pravo i pravosudni sustav postojali su u svakoj regiji. Åland otoci i obalna područja jugoistočno od Turkua učestalo su posjećivane od strane Vikinških mornara. Šest brdskih utvrda na Åland otocima datiraju iz Vikinškog doba i ukazuju na važnost koju su nekad imali ovi otoci.