Izbijanje Napoleonskih ratova 1796. donijelo je zaustavljanje tog razdoblja mira i reformi. Danska, koja je donijela velike koristi od trgovine, nastojala je ostati neutralna usred sukoba u Europi, ali je 1801. godine Britanija optužila Dansku da krši britanski trgovinski embargo i napala i uništila dansku flotu u Øresundu. Godine 1807. Britanci su, zbog straha od jačanja francusko-danskog saveza, ponovno udarili i bombardirali Kopenhagen četiri dana, nanoseći teške štete. Do kraja udara veliki dio grada bio je u plamenu i pomorsko gradilište uništeno. Britanci su tada otplovili sa ostatkom danske flote, što je uključivao 170 topovnjača.
Nakon tog napada, Danska se pridružila kontinentalnom savezu protiv Britanije a Britanije je zauzvrat blokirala danske vode.
Rat je završio potpisivanjem Mirovnog Ugovora u Kielu 1814. godine pod kojim je Danska izgubila oko 322.000 kvadratnih kilometara teritorija, uključujući i Norvešku. Nove granice ostavile su Danskoj samo 58.000 četvornih kilometara, što je uključivalo vojvodstvo Schleswig, s dansko-njemačkom populacijom, te grofovije Holstein i Lauenburg.
Napoleonski ratovi katastrofalno su utjecali na Dansku. Britanska blokada dovela je do gladi, dok su teritorijalni gubici i ratno uništavanje rezultirali bankrotiranom državnom riznicom. Kulturno, međutim, to je bio početak Danskog zlatnog doba.