Kršćanstvo je doseglo Finsku oko 1000. godine, više ili manje simultano sa Istoka i Zapada. Kao posljedica toga, obje evangeličko-luteranska i pravoslavna crkva i dalje imaju službeni status religije.
Nekih 86% stanovništva pripada prvoj i oko 1% drugoj, a obje vjere su zaštićene na temelju Ustava koji jamči slobodu vjeroispovijesti.
Prema finskom zakonu, svatko ima slobodu vjere i savjesti. To uključuje i pravo na prakticiranje vjere i izražavanje osobnih uvjerenja. Također svatko ima pravo pripadati ili ne pripadati vjerskoj zajednici.
Od kolovoza 2006 Zakon omogućuje ljudima da pripadaju više zajednica – iako pravila i tradicija većine vjerskih zajednica ne prepoznaje dvojno članstvo. Prema zakonu, nitko nije dužan sudjelovati bilo kojoj vjerskoj praksi koja je protiv njihovih uvjerenja.
Posjetitelj koji svrati u luteransku crkva u Finskoj na misu u nedjeljno jutro, vjerojatno će biti iznenađeni prizorom – vjerojatno će samo nekoliko ljudi sjediti u klupama. Finci pripadaju Crkvi i vjeruju u Boga, ali rijetko odlaze u crkvu na misu. Pet šest posto stanovništva crkve odlaze jednom mjesečno, a gotovo 50 posto ide samo jednom godišnje. Crkve su pune uglavnom samo na Božić i na neke druge svete dana.
