Dominantna religija Danske je kršćanstvo, pri čemu se 85% danskog stanovništva izjašnjava kao sljedbenici Folkekirken (“Narodna crkva”), Danske nacionalne luteranske crkve a unatoč činjenici da crkvene službe nisu baš dobro posjećene, mnogi Danci i dalje plaćaju crkveni porez.
960.g. Harald I. Blåland, drugi kralj Danske, kršten je kao katolik te je time i Danska postala katolička zemlja sve do 16. stoljeća. Tijekom 1500-ih njemački je protestant Martin Luther pridobio mnoge sljedbenike i luteranski protestantizam postaje službena religija pri stupanju Christiana III na prijestolje 1534.g. Danas je oko 90 posto stanovništva protestantske vjere.
U usporedbi s većinom drugih zemalja u svijetu, Danske društvene institucije i popularan mentalitet u velikoj mjeri oblikovani su kršćanstvom. Može se reći da je religija duboko ukorijenjena u danskom društvu, više nego u drugim zemljama.
U praksi, kršćanstvo danas dolazi do izražaja prvenstveno tijekom solemniziranja vezanog za rođenje i smrt. To bi značilo da je društvo u Danskoj, kao i u ostalim nordijskim zemljama, posebice Švedskoj, uglavnom sekularizirano, u kojem religija i kršćanstvo igrati samo manju, obično neizravnu ulogu, u javnom životu.
Programski izraz odnosa između izgradnje nacije i danskog kršćanstva prisutan je na “Danskoj rodnoj svjedodžbi”, Jelling kamenu, koji datira iz oko 965 A.D.
Na ovom runskom kamenu kralj Harald Bluetooth opisuje svoja dva velika međusobno povezana postignuća:
“Kralj Harald je ovo kamenje dao napraviti nakon svoga oca Gorma i majke Thyra; da je Harald koji je osvojio Dansku i Norvešku i učinio Dansku kršćanskom”.
Reformacijom 1536.g., Danska crkva postaje Evangelička Luteranska te je integrirana u državu.
Jedinstvena povijest kršćanstva u Danskoj objašnjava zašto je međusobna ovisnost ljudi, države i crkve opstala duže i snažnije u Danskoj nego u bilo kojoj drugoj zemlji. Tu jednostavno, nikad nije bilo prekida u ovoj međuovisnosti, što je došlo kao posljedica revolucije, građanskog rata, vojne okupacije, kulturne borbe, vjerskog preporoda, i imigracije u gotovo svim europskim državama. To ne znači da nema rasprave o tom odnosu, ali postoji opća podrška članka 4. Ustava Danske, koji propisuje da je Evangelička luteranska crkva Danska Narodna crkva te je stoga podržana od strane države. Nova vlada nastoji da Crkva Danske postane neovisnija, uz slabiju povezanost s državom.
