Urbanističko planiranje i švedski funkcionalizam
Švedska je zemlja je poznata po svojoj politici urbanističkog planiranja. Tijekom cijelog dvadesetog stoljeća, bliska suradnja između općina i privatnih tvrtki činila je uobičajen obrazac urbanističkog planiranja. Cilj je bio izgradnja vitalnih gradskih naselja, sa školama, radnim mjestima, javnim ustanovama, parkovima, zdravstvenim klinikama i trgovinama.
1965. godine, Parlament je donio odluku o izgradnji milijun novih stambenih jedinica u narednih deset godina. Kao rezultat te odluke, čak i radnička klasa danas ima jedan od najviših stambenih standarda na svijetu. Većina ljudi živi u stanovima u gradovima, dok izvjesna većina posjeduje vlastite kuće. Ljetne vikendice su popularne, a zajednički gradski vrtovi omogućavaju stanovnicima gradova da uzgajaju vlastito povrće. Sigurnost u prometu bila je jedna od stalnh preokupacija urbanista, a njihovo zalaganje u kombinaciji s kampanjama protiv vožnje pod utjecajem alkohola dalo je zemlji najnižu stopu smrtnih stradanja u prometu.
Švedski dizajn i arhitektura najpoznatiji su po svojem doprinosu funkcionalističkom pokretu, koji je 30-tih godina 20. Stoljeća svijetu predstavio svoje čiste i sofisticirane dizajne koje danas povezujemo, kako sa sveukupniom razdobljem modernizma, tako i sa Skandinavijom i Švedskom pojedinačno. Švedski funkcionalizam, u arhitekturi kao i u dizajniranju namještaja, moderan je stil koji naglašava praktične koristi. U arhitekturi, funkcionalizam je često uključivao standardizaciju kao način smanjenja troškova i osiguranja visoke razine higijene i sigurnosti. No potiskivanje povijesnih gradskih jezgri od strane poslovnih zgrada od čelika i stakla izazvalo je reakciju protiv funkcionalizma u proteklih trideset godina. Taj stil prošao je bolje u dizajnu namještaja, koji uključuje jednostavnost, praktičnost te upotrebu drva i ostalih prirodnih materijala.