U vrijeme božićnih blagdana, jedno od najvećih slavlja je ono za dan Svete Lucije, 13. prosinca.
Tradicija Lucije može se povezati s dvije legende, onoj o Svetoj Luciji iz Syracuse, mladoj kršćanskoj mučenici ubijenoj 304. godine, te također sa švedskom legendom o Luciji, Adamovoj prvoj ženi. Ova legenda kaže da je Lucija drugovala s Đavlom te da su joj djeca nevidljivi đavolji potomci. S obzirom da se ime Lucija povezuje sa svjetlošću (lux) i sa Luciferom, njegove je korijene teško dokučiti.
Dan svete Lucije počeo se slaviti širom zemlje kasnih 1700-tih, kad su se u ruralnim dijelovima Švedske mladi oblačili u bijelo te obilazili kuće pjevajući pjesme, a zauzvrat bi bili nuđeni hranom i rakijom.
Današnji običaji su pak mješavina raznih tradicija. Danas se taj dan slavi tako da većinom najstarija kći uobitelji odjene bijelu haljinu s crvenim pojasom oko struka i krunom svijeća na glavi. Kruna je napravljena od zimzelenih grana i simbolizira novi život u zimi. Zatim budi ostale ukućane pjesmom o svetoj Luciji.
Poslužuje im doručak – kavu i ‘Lussekatts’, peciva s grožđicama i okusom šafrana koja se tradicionalno jedu na taj dan.
Škole obično biraju svoju Luciju, a neki gradovi također izaberu djevojku koja će glumiti Luciju povorci u kojoj se pjevaju pjesme. Bira se i nacionalna Lucija. Izabrane djevojke često posjećuju bolnice i domove starih i nemoćnih pjevajući pjesme o svetoj Luciji i dijeleći ‘Pepparkakor’, kekse od đumbira.
Napisane su mnoge pjesme o Luciji, a sve se vrte oko zajedničkih tema – mrak i hladnoća zime i Lucija, svjetlonoša koja nosi toplinu i nadu u domove.
